Kako čitati vinske etikete?

Današnji članak posvećujem svim ljudima kojima je bezbroj upitnika nad glavom pri kupnji vina. Svaki put pri kupnji uzimanjem nove boce vina u ruke javlja se sve više nepoznatih pojmova: što je barrique, a što reserva, je li Dingač sorta vina? Takve i mnoge druge nepoznanice često odvraćaju ljude od kupnje vina te zbog toga mislim da je primjereno napisati jedan članak o tome kako čitati vinske etikete?

Klasična podjela vinskih etiketa

Vinska etiketa je kao osobna iskaznica za vino i može se odnositi na:

1. Matičnu regiju kojoj vino pripada
2. Sortu grožđa
3. Marketinški kreirano ime

1. Matična regija

Stavljanje etikete po regiji (lokalitetu) iz koje vino pripada svojstveno je za zemlje starog svijeta (europski kontinent). Sorta grožđa stavlja se na stražnji dio etikete ili se uopće ne stavlja.

Regionalna klasifikacija vina nastala je zbog toga što ljudi u prošlosti nisu mogli sa sigurnošću reći koju sortu vina uzgajaju te su im samo odredili regionalnu pripadnost.

Važnost regionalne pripadnosti je i u tome što ista sorta grožđa može pokazivati drukčije karakteristike zbog utjecaja klime, tla i ostalih sastavnica terroira u određenoj regiji. Tako je npr. bijelo vino Chablis (lokalitet) napravljeno od sorte grožđa Chardonnay. Chablis odlikuje najhladniji klimat u Burgundiji i tlo od krede i vapnenca što dodatno uzrokuje njegovu posebnost i različitost od drugih Chardonnaya.

Za odabir vina iz Europe potrebno je malo više poznavanja vinskog svijeta, posebno se to odnosi na francuska, španjolska i talijanska vina.

Što je apelacija i zašto je važna?

Apelacija je pojam kojim se identificiraju zaštićeni geografski položaji s kojih dolazi grožđe za proizvodnju vina. Postupak da bi neko područje postalo apelacijom različit je od zemlje do zemlje. Najviše apelacija na svijetu ima Francuska (više od 350), dok Hrvatska ima 66 apelacija.

Važnost apelacije je u tome što proizvođačima vina koji se nalaze na tom području pruža bolju tržišnu poziciju, a kupcima garantira određeni standard kvalitete kojeg jamče nadležne institucije.

Apelacija je jedan jak adut zemalja starog svijeta u borbi za tržišnu poziciju sa zemljama novog svijeta (Sjeverna i Južna Amerika, Australija, Novi Zeland, JAR) jer naglašava svoju izvornost i originalnost.

Zemlje novog svijeta ne posvećuju pažnju oznakama o kontroliranom podrijetlu, nego se više posvećuju prema marketingu, dopadljivosti za šire mase i plasmanu proizvoda po prihvatljivoj (jeftinijoj) cijeni.

Oznake za apelaciju

• Europska unija: PDO (Protected Designation of Origin)
• Francuska: AOC (Appellation d’Origine Contrôlée)
• Italija: DOC (Denominazione di Origine Controllata)
• Hrvatska ZOI (Zaštićena Oznaka Izvornosti)

O zaštićenoj oznaci izvornosti u Hrvatskoj bavit ćemo se više u nastavku članka.

Najvažnije vinske apelacije u Europi

Mnogo vinarija u Europi svoja vina označava upravo po regionalnoj pripadnosti, ali da bi to mogli moraju udovoljiti strogim propisima koje propisuju njihove matične zemlje. U tablici su naznačene neke od najpoznatijih regija (apelacija) po kojima vina (vinske etikete) u Europi nose imena i sorte grožđa od kojih se proizvode.

Koje su hrvatske vinske apelacije?

Dingač je najstarija vinska apelacija u Hrvatskoj, koja je zaštitu imena realizirala prva u bivšoj Jugoslaviji još 1962. godine. Postup je drugo hrvatsko zaštićeno vino 1967. godine. Oba vina proizvode se na poluotoku Pelješcu od sorte grožđa Plavac mali, ali na etiketi (posebno na prednjoj strani), pisat će samo Dingač ili Postup.

Posebnost njihova položaja, nagiba, mikroklime, sastavnica stjenovitog tla, osunčanosti i duge tradicije proizvodnje (ukratko terroira) daje im pravo isticanja svog lokaliteta, a ne sorte grožđa te zbog toga spadaju u klasične vinske etikete starog svijeta.

Kad usporedite Dingač ili Postup s plavcima iz drugih dijelova Dalmacije (npr. Sjeverna Dalmacija) ili s obližnjih otoka (npr. Hvar, lokalitet Ivan Dolac), tek se tada može uvidjeti značajan utjecaj terroira na teksturu vina.

Zaštićena oznaka izvornosti

Na gornjoj slici dva su vina koja imaju zaštićenu oznaku izvornosti, a da bi to mogli istaknuti na svojoj vinskoj etiketi grožđe za proizvodnju tih vina mora isključivo potjecati sa zemljopisnog područja definiranog oznakom ZOI.

Ovisi isključivo o vinaru hoće li svoju oznaku izvornosti staviti na prednju ili stražnju stranu etikete.

Zaštićenom oznakom izvornosti određuje se:

• naziv regije koja se zaštićuje
• opis najznačajnijih fizikalno kemijskih i organoleptičnih (senzornih) svojstava bijelih i crnih vina
• tradicionalni izrazi koji se mogu koristiti
• specifični enološki postupci i ograničenja
• granice područja
• maksimalni urod po hektaru
• sorte vinove loze
• pojedinosti koje se odnose na kakvoću i svojstva vina koje su uglavnom ili isključivo povezane sa zemljopisnim uvjetima uključujući prirodne i ljudske čimbenike

2. Sorta grožđa

Vinska etiketa koja nosi ime po sorti grožđa noviji je način označavanja vina. U Europi se primjenjuje djelomično, dok u zemljama novog svijeta u potpunosti.

Ovaj način poprilično je jednostavan i uvelike olakšava kupnju jer nije potrebno naročito predznanje. Na stražnjoj strani etikete često zna pisati preporuka s kojom je hranom dobro sljubiti vino i opis lokacije vinograda.

Dizajn hrvatskih vinskih etiketa kombinacija je stilova starog i novog svijeta. Dingač, Postup, Ivan Dolac i sl. tipični su predstavnici starog svijeta, dok je vinarija Rizman najbolji primjer kako napraviti tržišno privlačnu etiketu.

Rizmanove etikete su dvojezične (hrvatski i engleski jezik), sorta vina i godina jasno su izraženi na prednjoj strani, a položaji vinograda i preporuke za sljubljivanje s hranom napisani su na stražnjoj strani te je naglašeno eko certifikatom da je vino ekološke proizvodnje.

Takva etiketa predstavlja pun pogodak za hrvatsko tržište jer su kupci prvenstveno strani državljani tijekom turističke sezone, koji većinom nisu previše upoznati s hrvatskim vinima. Takva kvalitetna i sadržajem bogata etiketa najbolji je oglasni prostor koji vinarija ima.

3. Marketinški kreirano ime

Trend marketinški osmišljenih vinskih etiketa prisutan je u cijelom svijetu. Zemlje novog svijeta vide marketing kao učinkovito sredstvo ostvarivanja konkurentske prednosti te je puno više prihvatljiviji koncept, nego u tradicionalnoj Europi.

Vinari se najčešće odlučuju za ovakav tip vinskih etiketa kad rade cuvee. Na prednjoj strani je neko privlačno i zagonetno ime, dok se na stražnjoj strani etikete navode sorte grožđa prisutne u cuveu.

Jedna od najboljih marketinški kreiranih etiketa u Hrvatskoj je svakako crveni cuvee Rebellion od Zure s otoka Korčule. Rebellion (ili po naški pobuna, pobunjenik) je cuvee pet sorti vina (Cabernet Sauvignon, Merlot, Syrah, Plavac mali, Alicante bouchet), koji savršeno ocrtava prkosan karakter Dalmacije.

Na prednjoj strani nalazi se slika korčulanskog slikara Stipe Nobila, koja daje upečatljivu notu autentičnosti te naziv vinarije, mjesto i godina. Na stražnjoj strani etikete nalazi se popis pet sorti vina koje čine cuvee, opis vina i lokacije.

Odličan primjer dobro kreiranog imena je i Josićev cuvee Ciconia Nigra (lat. Crna roda). Vinska etiketa na latinskom uvijek daje prizvuk misterioznosti, zato latinski naziv prepoznatljive ptice baranjskog kraja zvuči odlično i upečatljivo.

Još jedan primjer odlično odabranog latinskog imena nalazimo na otoku Hvaru. Vinarija Hvar Hills nazvala je svoj plavac mali Pharos Maximvs (u starom Rimu ˝v˝ se često pisalo umjesto ˝u˝) te se tako kreiranim moćnim imenom diferencirala od ostalih proizvođača plavaca.

Pojmovi na vinskim etiketama

U nastavku ćemo pojasniti i razraditi najučestalije pojmove koji se mogu naći na vinskim etiketama.

Barrique

Barrique je francuska riječ za bačvu koja ima zapremninu od 225 litara. Na vinskim etiketama u Hrvatskoj kad vidite naziv ˝bačvica˝ to se odnosi na 225 litarsku bačvu.

Najčešće vrste hrasta koji se koriste za izradu bačvica su: francuski, američki i slavonski hrast.

Bačvice mogu dati vinu tanine i lijepu zaokruženu aromu vanilije i kokosa, ali ako je bačvica prije prve uporabe pretjerano paljena arome dima mogu prevladati i svojim intenzitetom uništiti primarne arome vina. Tako npr. dim kod Cabernet Sauvignona može uništiti i nadjačati njegove primarne arome crne trešnje i crnog ribiza.

Dingač (prema uredbi ZOI-a) dozrijeva najmanje 12 mjeseci, od čega najmanje 9 mjeseci u drvenoj bačvi i najmanje 3 mjeseca u boci.

Reserva

Reserva je pojam koji označava duže odležavanje vina od barrique-a. Vinari pretežno od dobrih i produktivnih godina izdvajaju dio vina koji ide na dodatno odležavanje. Duže odležavanje rezultira i većom cijenom reserva vina.

Regulacija pojma Reserva

Države ili imaju ili nemaju striktna pravila da bi vino moglo imati na etiketi oznaku Reserva.

Španjolska

U Španjolskoj vina s oznakom Reserva moraju odležavati 3 godine, a najmanje 6 mjeseci od toga vremena u hrastovim bačvama. Španjolci imaju nekoliko stupnjeva Reserve pa se nemojte iznenadit, ako na nekoj Rioji vidite i pojam Gran Reserva.

Italija

U Italiji svaka regija ima različitu definiciju Reserva vina. Da bi se zvali Reserva (ili u talijanskom slučaju Riserva), vina moraju odležavati minimalno 2 godine. Postoji posebno pravilo za vino Amarone koje mora odležavati 4 godine i Barolo koji mora odležavati preko 5 godina.

Hrvatska

Uredba ZOI-a regulira pojam Riserva u slučaju Dingača. Riserva je najbolja berba koja je ostavljena na dozrijevanje najmanje 24 mjeseci, od čega najmanje 18 mjeseci u drvenoj bačvi i najmanje 6 mjeseci u boci.

Zemlje novog svijeta

Zemlje novog svijeta (SAD, Australija, Novi Zeland, Čile i dr.) nemaju regulirana pravila za klasifikaciju Reserve i često se tim pojmom služe u marketinške svrhe bez garancije kvalitete.

Ako želite kupiti vrhunsko odležano vino, obratite pozornost iz koje države dolazi.

Grand cru

Razgovorom s ljudima uvidio sam da je pojam grand cru poprilično neshvaćen. Kad na vinskoj etiketi piše grand cru, to se ne odnosi na kvalitetu vina, nego na potencijal vinograda i njegovih najboljih položaja. U Francuskoj je strogo propisano koji vinograd može nositi taj termin. Pojam grand cru usko je povezan s pojmom terroir zbog toga što su mikroklima, sastavnice tla, položaj vinograda, osunčanost njihovi glavni pokazatelji.

Na našem tržištu najpoznatiji primjer grand cru-a je Zlatan Plavac Grand cru, ali kod nas taj pojam zapravo ne znači ništa. U Hrvatskoj ne postoji službeni dokument koji klasificira položaje kao grand cru.

Grand Vin

Grand Vin je čisto marketinški pojam koji još nisam imao prilike vidjeti kod hrvatskih proizvođača. Pojam služi kad vinarija želi istaknuti da je to njihov najbolji proizvod te ga najviše upotrebljavaju bordoški vinari.

Premium selection

Premium selection ili samo Premium je termin sličan Grand Vin-u, samo što se više upotrebljava u drugim europskim zemljama i u zemljama novog svijeta. Vinarija Terra Madre označava svoj Plavac mali kao Premium jer žele istaknuti svoj najbolji proizvod.

Sur lie

Sur lie je pojam koji opisuje metodu proizvodnje vina na kvascima (talogu). Najčešće vino na sur lie metodi je Chardonnay. Sur lie metoda vinima daje kompleksniji okus, naglašeniju teksturu, punoću tijela, a vina postaju mineralnija.

Odležavanje na kvascima traje najmanje 3 do 4 mjeseca. Proizvođači znaju miješati talog kako bi još više pojačali njegov utjecaj na karakteristike vina.

Vinarija Štampar iz Međimurja i Ivančić iz Plešivice jedni su od najboljih proizvođača Chardonnaya na sur lie metodi.

Single vineyard

Single vineyard je termin koji se u vinskom svijetu koristi kad se želi istaknuti poseban položaj vinograda te vrhunska kvaliteta grožđa u tom vinogradu. Pojam single vineyard usko je povezan s pojmovima grand cru i terroir, samo što se taj pojam na hrvatskom tržištu koristi više od grand crua.

Sadrži sulfite

Najkontroverzniji pojam na vinskoj etiketi ostavio sam za kraj. Sulfiti u vinu najveći su krivac svih glavobolja, dan nakon dobrog provoda.

Kupci kad vide da vino sadrži sulfite smatraju da se radi o kemiji ili vinu koje nije prirodno i tu ih većina griješi jer se od rimskog doba pa do danas sumpor koristi u proizvodnji vina (za zaštitu od bakterija i neželjenih kvasaca) te ostaju u vinu kao rezidui (u mikro postocima).

Većina ljudi nije osjetljiva na sulfite u vinu (iako skoro svi vole reći da jesu), ali postoje iznimke npr. ako ljudi imaju astmu imaju 5-10% veću mogućnost za osjetljivost na slufite.

Hrana koja ima u postotku više sulfita od vina:

• sušeno voće
• prženi krumpirići (pomfrit)
• juha iz vrećice
• pakirano meso

Kako vino može biti organsko ako sadrži sulfite?

Ovo je jedno od najčešćih pitanja koje postavljaju američki turisti kad dođu u Europu. Amerika je u kontekstu organskih (˝bio˝) vina drugačija od cijelog svijeta.

Europski propisi dozvoljavaju da vino proizvedeno od organski uzgojenog grožđa može sadržavati sulfite, dok američki propisi striktno zabranjuju uporabu sumpora u proizvodnji vina.

Proizvodnja organskog vina na američki način je vrlo skupa investicija jer je potrebno promijeniti standardan proces u proizvodnji vina. Zbog nekorištenja sumpora, vina imaju kraći vijek trajanja te mogu promijeniti boju (posmeđiti) zbog oksidacije.

Zaključak

Sadržaj vinskih etiketa zavisi od proizvođača i propisa u matičnoj državi. Europske etikete ukazuju na veliku tradiciju proizvodnje vina i značaj regija i njihovog posebnog terroira. Novi proizvođači vina teže jednostavnom prikazu važnih informacija na etiketi.

Kako ne bi trebali suditi o knjigama po koricama, tako ne bi trebali suditi ni o vinima po etiketama. Vino je kao i čovjek te je važno kakvo je iznutra.